GROBNIČKA ČAKAVŠĆINA-ZAŠTIĆENO KULTURNO DOBRO
REPUBLIKE HRVATSKE/NEMATERIJALNA BAŠTINA

Grad Grobnik
 
Grad Grobnik se nalazi na vojno, gospodarski i prometno najpovoljnijoj točki Vinodola. Ovo se malo primorsko mjesto smjestilo na brežuljku gdje tisuću godina stare zidine s jedne strane miluje mediteranska klima i blagonakloni mu Kvarner, iznad kojega se isprepliću bajkovita brdašca s obiljem ljekovitoga bilja karakterističnih mirisa mediteranskoga podneblja, a s druge mu strane grobničke alpe, kao predvorje Gorskoga kotara daruju svjež kontinentalne klime. Tu se nebu propinje najzapadniji frankopanski kaštel nekadašnje Vinodolske knežije Grobnik, koji je oko tisućite godine izgrađen na rimskim temeljima. Na sjeverozapadu pogled s grobničkoga Kaštela puca na jedan krak limesa.
Grad Grobnik je stara gradska jezgra današnje Općine Čavle. Naseljen je još u pretpovijesti, potom su ovdje Iliri. Rimljani ga osvajaju i podižu čvršću utvrdu radi obrane od barbara za vrijeme seobe naroda. Potom je u rukama Gota i Franaka. Od 10. stoljeća pripada hrvatskoj državi, a od 1225. godine je u vlasništvu knezova Krčkih. Ime Grobnik i njegovi predstavnici se spominju 1288. godine u jednom od najznačajnijih pravnih dokumenata feudalne Evrope, Vinodolskom zakonu, pisanom glagoljicom na hrvatskom jeziku. U 15. i 16. stoljeću život u Gradu Grobniku karakteriziraju silovite provale Osmanlija. Grobnik od Frankopana prelazi u ruke njihovih rođaka Zrinskih. Godine 1671. je vrlo bogati Grobnik opljačkan i predan austro-ugarskoj komori.
Kaštel Grobnik sazidan je u obliku trokuta, opasan zidom, učvršćen kulama i polukulama te dodatno zaštićen još jednim pojasom bedema. Fortifikacije su uglavnom građene od 15. do 17. stoljeća. U prizemlju juguzapadne kule nalazi se kapela sv. Jelene sa sačuvanim renesansnim portalom. U dvorištu Kaštela je gotički bunar s uklesanim grbovima Frankopana i knezova Krbavskih iz 15. stoljeća.
U neposrednoj blizini Kaštela je župna crkva svetih Filipa i Jakova, o kojoj su prvi zapisi iz 1105. godine. Ispod Kaštela se pak proteže Grobničko polje, na kojemu su 1241. godine Hrvati pobijedili Tatare, kojih se prodori dalje od Grobničkoga polja nigdje u povijesti ne spominju. Na Grobničkome polju je od 1932. godine sportska zračna luka, a od 
sedamdesetih godina 20. stoljeća i Automotodrom Grobnik.
Od 1992. godine je u Kaštelu sjedište grobničke Katedre Čakavskoga sabora, pod čijim se patronatom tijekom cijele godine odvijaju znanstveno-stručna istraživanja i znastveni skupovi te razne kulturno-zabavne manifestacije, kako u zemlji tako i u inozemstvu. U grobničkome je Kaštelu i Zavičajni muzej s etnološkom zbirkom te jedna od najljepših galerija u Primorsko-goranskoj županiji, Galerija suvremene umjetnosti. Grobnički Kaštel je od 1996. godine sjedištem Međunarodne likovne kolonije, s više stotina umjetnina, kojih su autori likovni umjetnici iz Hrvatske, Italije, Slovenije, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Austrije, Njemačke, Francuske, Nizozemske, Španjolske, Kine, Brazila i Japana. Od 1998. godine je tu sjedište jedinstvenog festivala za mlade pjevačke talente, Festivala Grobnička skala, a u prizemlju Kaštela je ugostiteljski objekt.
Grobnički Kaštel je postao svojevrsnim kulturnim centrom Grobnišćine i u njemu se održavaju velike manifestacije, s brojnim programima, u kojima su sudionici iz Hrvatske i drugih zemalja, posebice u ljetnim i jesenskim mjesecima.
 
Frankopani se pojavljuju na otoku Krku u prvoj polovini 12. stoljeća, poznati kao knezovi Krčki, a širenjem posjeda s otoka Krka na kopno, postaju poznati i kao knezovi Modruški, Vinodolski, Senjski, Ozaljski, Brački, Brinjski itd. Osim u Hrvatskoj, njihovi se posjedi nalaze i u Austriji, Bosni, Mađarskoj, Italiji, Sloveniji, Švedskoj itd. Srodnici su vladajućih dinastija, najdugovječnija su i najznamenitija obitelj na Jadranskome moru. U 15. stoljeću gube otok Krk te se više vezuju za posjede u Habsburškoj Monarhiji. U drugoj polovici 17. stoljeća iskorjenjuju ih Habsburgovci, zajedno s isto tako uglednom hrvatskom plemićkom obitelji Zrinski. Svojom plodnom djelatnošću stječu vrlo visoko mjesto u hrvatskoj i europskoj povijesti. Hrvatski su potkraljevi/banovi, danski kraljevski namjesnici u Švedskoj, biskupi u Mađarskoj, generali i kapetani Vojne Krajine, gradonačelnici (primjerice Splita i Muggie/Milja), utemeljitelji samostana (primjerice grada Ogulina) i obnovitelji (primjerice zvonika Sv. Duje, simbola grada Splita). Braniteljima su i njegovateljima starohrvatske Službe Božje sv. Ćirila i Metoda, hrvatskoga jezika i pisma glagoljice. Njihova kulturna, crkvena, pravna, prosvjetna, jezična, graditeljska, politička, diplomatska i vojna baština je veoma bogata. Upravo je zalaganjem Frankopana 1288. godine donesen Vinodolski zakon, jedan od najnaprednijih u feudalnoj Europi.