GRAND TOUR                                                                              


VELIKA LJETNA IZLOŽBA U GROBNIČKOME KAŠTELU:

U Galeriji SUG, u grobničkome Kaštelu povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i novinarka Adelinda Allegretti iz Rima postavila je izuzetno zanimljivu ljetnu izložbu. Kroz tridesetak likovnih radova, 22 autora iz Italije, Austrije, Njemačke, Španjolske, Meksika i Kolumbije, autorica izložbom GRAND TOUR na osobit način ukazuje, prokazuje, propitkuje, pa čak i pita ali, ne samo pita već i odgovara, jasno pred posjetitelja prostirući beskrajne mogućnosti pogleda u nas same, nudeći tako svakome od nas zanimljivo i nedvojbeno nadasve korisno putovanje. Na njezin način izložba GRAND TOUR u Galeriji SUG postaje svojevrsnim smjerokazom, ali i izazovom, kojemu nije lako odoljeti, posebice ne ljubitelju likovne umjetnosti.
GRAND TOUR 2010. u grobničkoj Galeriji SUG je izazov, kojemu nije lako odoljeti, a posebice ljubitelju likovne umjetnosti.
Izložba je otvorena od 11. lipnja do 10. rujna. 2010. godine:
-ponedjeljkom, utorkom, srijedom i četvrtkom od 10,00 – 13,00
-petkom, subotom i nedjeljom od 18,00 do 20,00

Otvaranjem izložbe GRAND TOUR u grobničkome Kaštelu ujedno kreće i manifestacija Leta va Kaštelu 2010, pod pokroviteljstvom Općine Čavle.
Autorica izložbe GRAND TOUR GROBNIK 2010. Adelinda Allegretti u uvodnome dijelu stručnog osvrta kaže:
Zamisao o postavljanju izložbe na temu Grand toura nastala je prije godinu dana, prošloga rujna, kada sam imala priliku posjetiti ovaj prekrasan Kaštel tijekom rada Međunarodne likovne kolonije Grobnik. Vlasta Juretić mi je predložila da za ljeto 2010. tu organiziram izložbu i doista sam se uvjerila da bi to bila najbolja lokacija.
Kao ključan trenutak u kulturnom obrazovanju europskih umjetnika i plemića od 17. do 19. stoljeća, Grand tour je dao značajan doprinos razvoju pejzažnog slikarstva. Rim, Venecija, Pompeji, alpe, ali i mostovi, ceste, ruševine, crkve, žene u nošnjama, selo, jezera i gradske vedute postali su motivima djela manjih dimenzija, započetih i skiciranih na licu mjesta, na priručnim crtačkim blokovima, ali i većih prikaza, kasnije dorađivanih u ateljeima na velikim platnima. Ta su djela nosila obilježja svojevrsnih suvenira ante litteram i služila su da putnika podsjete na ono što je vidio tijekom svog putovanja Europom.
Upravo sam s time na umu odlučila otvoriti postav s dvama konceptualno nesrodnim djelima, koja upravo zahvaljujući tome potvrđuju promjenu u načinu promatranja grada i teritorija. Dok Appunti Marina Marinija svojim brzim i sigurnim potezima još nastoje, kroz najtradicionalnije poimanje Grand toura, brzo zabilježiti na papir neobičnu vizuru ili određeni objekt kako bi umjetnik imao stalno sjećanje na taj motiv, pri čemu uglavnom prevladava osjećaj nedovršenosti i užurbanosti tog trenutka. Djelo The Wall, Wrapped Roman Wall, Via Veneto and Villa Borghese, Rome, Italy (1974.) Christoa i Jeanne-Claudea ne zaustavlja se na prikazivanju spomenika Vječnoga grada, već mijenja njihov izgled i dojam koji ostavljaju na tisuće Rimljana i turista, bilo da su se zatekli pod njihovim podnožjem ili samo izdaleka promatrali drevne zidine. Taj umjetnički dvojac, koji je već punopravno ušao u umjetnički Olimp, umotavanjem u polipropilensko platno i konop dio zidova izgrađenih za vladavine cara Marka Aurelija prije dvije tisuće godina, je na 40 dana – koliko je trajala instalacija – promijenio lice spomenika, koje su promet i užurbanost iznad svega pretvorili u nešto toliko svakodnevno i vizualno „potrošeno“ da su postali gotovo „nevidljivima“. Bilo je dovoljno malo platna ne toliko da se banalno izmijeni izgled, već da se udahne nov život dijelu prošlosti. Neki bi mogli primijetiti da se radilo o samo 40 dana, no istina je da oni sretnici koji su iskusili umjetnost Christoa i Jeanne-Claudea nose u sebi neizbrisiv trag tog doživljaja - kao što kažu i sami umjetnici: «Years after every physical trace has been removed and the materials recycled, original visitors can still see and feel them in their minds when they return to the sites of the artworks.» (Godinama nakon što su uklonjeni svi opipljivi tragovi, a materijali reciklirani, tadašnji posjetitelji još ih uvijek okom uma vide i osjećaju kad god se vrate na lokaciju instalacije.)
Od ove točke ulazimo u samu srž izložbe koja na moderan način sagledava urbani i ruralni prostor, ali i putovanje. Što danas vidi umjetnik/turist koji obilazi velike metropole? Svakako će, ovisno o vlastitom senzibilitetu, primijetiti pozitivne (zabava, moderan život, komunikacija, brzina, višerasno društvo, kulturna razmjena, itd.) ili negativne strane (droga, prostitucija, nedostatak komunikacije, promet, kriminal, onečišćenje, itd.). Ako se, kao što je i nužno, umjetnicima omogući potpuna sloboda izražavanja, svaki umjetnik daje svoje osobno tumačenje teritorija kroz prizmu putovanja.

Zaključak osvrta na izložene likovne radove, u popratnome tekstu kataloga
izložbe GRAND TOUR, autorica Adelinda Allegretti, uoči otvaranja izložbe u
Gradu Grobniku pretače iskustvima u živopisnome Comu na sjeveru Italije gdje
danas živi - u čašu koja nije puna. Sretna dakako što ona nikada nije
poluprazna, već uvijek dopola puna: Izložbu zatvaraju dva emblematična prikaza putovanja: prvi je Viaggiare su due ruote (2009.), autora Luce Cossua, na kojem se usamljeni čovjek za volanom svoje Vespe, usred pustog i suhog krajolika osjeća slobodnim kao da je na krovu svijeta. Kao posljednji, a na ovom mjestu upravo stoga jer predstavlja svojevrstan manifest putovanja, tu je prozračan rad Il cammino riprende (2010.) Sebastiana Longarettija. Naučila sam da nije najvažnije stići do cilja, već da je važniji dug put koji tome prethodi. A kasnije postaje jasno da ono pravo putovanje koje treba poduzeti jest ono u nas same, korak po korak.