GROBNIČKA ČAKAVŠĆINA-ZAŠTIĆENO KULTURNO DOBRO
REPUBLIKE HRVATSKE/NEMATERIJALNA BAŠTINA

ZAVIČAJNI MUZEJ/ETNOGRAFSKA ZBIRKA GROBNIŠĆINE

Briga o Zavičajnome muzeju/Etnografskoj zbirci Grobnišćine je od osnutka nezaobilaznim dijelom redovnih djelatnosti Katedre Čakavskoga sabora Grobnišćine, a njegovom je službenom otvaranju za javnost 21 lipnja 1992. godine nazočio tadašnji predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine je upraviteljem najzapadnijeg u nizu od devet frankopanskih kaštela srednjevjekovnog Vinodola – Grobnik, ugovorom o upravljanju grobničkim Kaštelom, potpisanim između vlasnika Općine Čavle i Katedre u travnju 1994. godine. Osnivanju Zavičajnog muzeja Grobnišćine prethodilo je uređenje dijela grobničkoga Kaštela, čija je unutrašnjost do tada bila prepuštena zubu vremena. Obnova ovoga dijela grobničkoga Kaštela, koja je krenula uz pomoć nekadašnje Općine Rijeka, nastavljena je devedesetih godina prošloga stoljeća uz pomoć novonastalih jedinica – Općine Čavle te značajnim potporama Primorsko-goranske županije. Osim prikupljanja novih izložaka, grobnička Katedra čuva izloške, održava ih i brine o njihovoj zaštiti, te prostore Zavičajnog muzeja drži otvorenim za javnost. Ovaj je muzejski prostor već više od dva desetljeća nezaobilaznom destinacijom raznim skupinama posjetitelja svih uzrasta, posebice djece i mladih, a u ljetnim mjesecima turista. Posjetitelje, koji dolaze u organiziranim skupinama, redovito upoznajemo s nekadašnjim načinom življenja i preživljavanja na području Primorsko-goranske županije, kroz svojevrsne „satove povijesti“. Uz domaće skupine i pojedince, u posljednje je vrijeme evidentan porast dolazaka stranih posjetitelja, koji pokazuju veliko zanimanje za ovakve ambijente. Svi posjetitelji traže pisani materijal koji bi ponijeli sa sobom ali nažalost, do danas nismo uspjeli zatvoriti financijsku konstrukciju za katalog izložaka i sažetak općih informacija o ovome kulturnome dobru, iako smo sve pripreme obavili; materijala za jednu tiskovinu – vodič, u kojemu će biti uvršteno oko 350 izložaka, koliko smo do sada uspjeli prikupiti. Usporedno s radom Muzeja uspijevamo obavljati registraciju i fotografiranje, što je izvršeno gotovo u cijelosti.

Zavičajni muzej Grobnišćine - SKUP EMOCIJA OVDAŠNJEGA ČOVJEKA

Od otvaranja Zavičajnoga muzeja-lipnja 1992. g, mnogi su prošli prostorima grobničke Etnografske zbirke-od njezina otvorenja i prvoga gosta – tadašnjeg predsjednika Hrvatske dr-a Franje Tuđmana, do djece vrtićke dobi i osmoškolskoga uzrasta, studentskih i stručnih skupina te raznih drugih posjetitelja. Naravno, pojedinačno ovdje tijekom godina navraćaju mnogi kao turisti, ali i oni u potrazi za dodirom korijena. Jer ovdje se lako isčitava i oćuti način života naših predaka - njihovi životi i njihovi poti, ali i ponosi, dakako… U grobničkome su Zavičajnome muzeju između ostaloga dijelovi namještaja vrijednih, nekada nadaleko poznatih grobničkih majstora-tišjara ili stolara, koji se je zanat bez prekida na Grobnišćini prenosio s koljena na koljeno preko 400 godina. U tim su stoljećima postala prepoznatljive tzv grobnička stolica i grobnička posteja, a grobnička je mobilija bila nezamjenjiva dota svake imalo poštovanije djevojke i daleko izvan područja Grobnišćine, jer namještaj se je grobničkih majstora tražio na jugu do Zadra, a na sjeveru do Trsta. Ovdje su i dijelovi tkalačkoga stana, koji podsjećaju na ratuljske tkalje, odnosno na činjenicu da se početkom prošloga stoljeća na Grobnišćini tkalo platno. Nezamislivo je dalje proći kroz grobnički Zavičajni muzej, a ne spomenuti predmete koje su koristile grobničke mlikarice – njihova sredstva za rad moglo bi se tako reći. Ti predmeti podsjećaju na vremena u kojima su grobničke mljekarice zatjecala svitanja pod teretom od pedeset i više litara mlijeka na nekoj od pririječkih strmina, kojima ovaj naš kraj obiluje i kojima su se krškim padinama one s bijelim zlatom spuštale u grad Rijeku. Ako se okrenemo na drugu stranu, vidjet ćemo vrijedne predmete iz cijeloga svijeta, koje nam donose naši ljudi iz svojih sadašnjih domovina. Posebice bih ovdje spomenula gospođu Natašu Mavrinac Crugnalle, koja je životom Kanađanka, ali srcem i dušom velikim dijelom u Hrvatskoj jer je u zadnjih petnaestak i više godina konstantno pomagala mnoge hrvatske krajeve. Ona često ovamo svrati i iz nekoga od svjetskih antikvarijata donese pokoji lijepi primjerak. Tako tu imamo vaze kupljene u staretinarnicama Pariza, Londona, Indije…. U Hrvatskome povijesnome muzeju u Zagrebu, u sklopu Zbirke Najstariji hrvatski križevi upravo se iz grobničke Župe nalaze tri grobnička križa. Do danas smo od ta tri, uspjeli napraviti kopije za dva i one su svoje mjesto našle u grobničkom Zavičajnom muzeju. Ove su kopije rađene u Zagrebu, u Muzeju za obrt i poduzetništvo, a ovi su posebne vrste staklenasti materijali nakon potrage od nekoliko mjeseci pronađeni u Austriji. Male su hrpice u vitrini ništa drugo do ulomci raznoga posuđa iz prapovijesti na području Grobnišćine, kojima naziremo život na ovim prostorima u davno doba. Kada se pak govori o arheologiji, razumljivo je spomenuti da su već početkom 19. stoljeća ovdje u Gradu Grobniku boravili i vršili iskopavanja pioniri hrvatske arheologije, a isto je tako 1871. godine, kada je i osnovano Hrvatsko arheološko društvo, prvi hrvatski arheolog Šime Ljubić istraživao upravo na ovome području – na mjestu zvanom Grobnišća – oko 500 m jugozapadno od Kaštela … Doista mnogo razloga za posjetu Zavičajnome muzeju u Gradu Grobniku – tom skupu emocija ovdašnjega čovjeka.