čuvamo.

GLAGOLJSKA BAŠTINA

Glagoljica je na Grobniku prisutna stoljećima i nije služila samo za zapisivanje crkvenih tekstova. Osim u bogoslužju, koristila se u upravi i svakodnevnom životu, a glagoljaška je tradicija ovdje razvila snažnu vezu s narodnim jezikom i grobničkom čakavštinom.

Grobnička ploča, kapelica sv. Križa

Glagoljski natpis iz 17. stoljeća jedan je od najvrjednijih sačuvanih tragova glagoljaške pismenosti na Grobniku i svjedoči o tome kako je Franjo Frankulin, prokulab Petra Zrinskog, posvetio kapelicu, čija je gradnja završena 12.8.1649. godine.

TRANSLITERACIJA

O posebnosti grobničkoga glagoljaštva svjedoči i postojanje skriptorija – mjesta u kojem su svećenici prevodili i prepisivali crkvene knjige na narodni jezik, glagoljicom. U tom je krugu krajem 15. stoljeća pop Martinac s drugim pisarima na Grobniku ispisivao Drugi novljanski brevijar, jedan od najvrjednijih hrvatskoglagoljskih rukopisa.

Početkom 16. stoljeća, prema svjedočanstvu slovenskog reformatora Primoža Trubara, knez Bernardin Frankopan, gospodar Grobnika, dao je petorici svećenika prevesti Bibliju na hrvatski jezik. Izvorni primjerak te Biblije nije sačuvan, ali Trubar je svjedočio da ju je vidio i da se njome koristio pri radu na slovenskom prijevodu. Sama činjenica da danas nemamo knjigu ne umanjuje vrijednost svjedočanstva o njezinu postojanju.

Drugi novljanski brevijar nastao je 1495. godine. Na njegovim je stranicama pop Martinac ostavio i svoj poznati zapis Tužna slova popa Martinca, svjedočanstvo o stradanju krajeva koje su poharali Turci, a na uvodnom, kalendarskom dijelu, Martinac i ostali glagoljaši ispisuju “Grobničke molitvene godove” – na glagoljici zapisan tzv. Metonov ciklus (razdoblje od 19 godina) nakon kojega se mjesečeve mjene ponavljaju, a Uskrs se slavi na isti datum kao i 19 godina ranije. Vrlo obrazovani popovi glagoljaši na ovaj su način skratili i prilagodili komplicirane antičke i ranosrednjevjekovne pashalne tablice.

Budući da je brevijar (časoslov) sadržavao molitve za svaki dan u godini, svećenik je točno morao znati kada počinje korizma, kada je Pepelnica, Uskrs, Spasovo ili Duhovi.

Tragovi glagoljaške pismenosti sačuvani su i u manjim zapisima, natpisima, rukopisima i dokumentima. Na grobu grobničkog plovana Ivana Vnučića nalazi se glagoljski zapis iz 1594. godine, a iz 16. stoljeća potječe i rukopisni molitvenik Gašpara Vnučića. Glagoljski natpisi sačuvani su na zvoniku crkve sv. Filipa i Jakova i na spomeniku povezanom s kapelicom sv. Križa, dok inventarna knjiga bratovštine sv. Marije Tepačke pokazuje da je glagoljica bila prisutna i u svakodnevnom životu zajednice.

Grobnička glagoljska priča nije završila s rukopisima. Bernardinov unuk, biskup modruški, Šimun Kožičić Benja pred Turcima bježi u frankopansku knežiju Vinodol i nastavlja tradiciju glagoljaškog pisanja i knjige, pokrenuvši u Rijeci početkom 16. stoljeća glagoljsku tiskaru. Nekoliko stoljeća poslije, u prostoru grobničkoga Kaštela, ta se tradicija ponovno približava ljudima kroz radionice glagoljske tiskare koje organiziramo u suradnji s udrugom Typeflow. Na radionicama se može upoznati postupak izrade glagoljske knjige na replici povijesnoga Benjinog tiskarskog stroja.

Glagoljska baština Grobnišćine zato nije samo zbirka starih knjiga, kamenih natpisa i sačuvanih zapisa. Ona svjedoči o ljudima koji su svojim pismom zapisivali vjeru, poslove i svakodnevni život, ali i o tradiciji koja se, u novim oblicima, može upoznavati i danas.